Proteinurija i bol u zglobovima

Periodički sindrom povezan s kriopirinom (engl. cryopyrin-associated periodic syndrome, CAPS)

E-mail Nefrologija je grana interne medicine koja se bavi proučavanjem rada, funkcijom i bolestima bubrega i organa mokraćnog sustava. Termin nefrologija je nastao od starogrčkih riječi nefro νεφρόkoja označava bubreg i logos λόγος —znanost. Nefrolog je liječnik, specijalist interne medicine, koji je završio subspecijalizaciju iz područja nefrologije. Bavi se prevencijom, dijagnosticiranjem i liječenjem bubrežnih bolesti.

Nefrološka obrada bolesnika Pored detaljnog razgovora i kliničkog pregleda nefrološki pregled se prema indikaciji proširuje laboratorijskim pretragama krvi i urina, ultrazvučnim pregledom bubrega i urotrakta,MSCT urotrakta, mikrobiološkim analizama urinokultura, brisevi, pretrage ejakulata.

Kliničke poteškoće bolesnika U okviru nefrologije liječi se veliki broj zdravstvenih problema vezanih uz bubrege i mokraćni sustav i prostatu, a najčešći razlozi posjeta nefrologu su problemi sa mokrenjem.

  • Najčešće pogađa veliki zglob nožnog palca, ali takođe može zahvatiti i druge zglobove.
  • Henoh-Šenlajnova purpura HSP je bolest kod koje dolazi do upale u vrlo malim krvnim sudovima kapilari.
  • Oštra bol u ramenskom zglobu zašto

Problemi sa mokrenjem mogu biti različiti. Bol pri mokrenju, koja se obično opisuje kao blaže ili jače peckanje, najčešće je posljedica infekcije mokraćnih puteva, upale penisa ili kamenca u bubrezima ili mjehuru. Sporo ili slabo mokrenje često se javlja kod starijih muškaraca zbog uvećane prostate.

Simptomi se mogu pojaviti i kod starijih žena zbog slabosti mišića mjehura. Nesposobnost mokrenja najčešće muči muškarce. Može biti posljedica prepreke npr.

Bol u grudima

Ponekad se pojavi i kod žena, usljed trudnoće ili mioma materice koji pritišću mokraćovod. Najčešći razlog nastanka problema nevoljnog nekontroliranog mokrenja inkontinencije su promjene anatomskih odnosa u donjem dijelu mokraćnog sustava. Problem je dva puta češći kod žena nego kod muškaraca, a puno je češći kod žena starijeg životnog doba.

Nekim ženama mokraća bježi kad čuju zvuk vode koja teče ili su im ruke umočene u vodu.

Drugima se događa da imaju nagon na mokrenje koji ne mogu kontrolirati. Žena s urinarnom inkontinencijom može takođe imati i druge simptome: jaki nagon na mokrenjem bez obzira je li mjehur pun ili proteinurija i bol u zglobovima, učestalo mokrenje žena mokri svaka 2 sata ili češće, ili više od 7 puta na dannoćno mokrenje mokrenje više od 2 puta noćubolno mokrenje, mokrenje u snu.

proteinurija i bol u zglobovima

Problem inkontitnecije u velikoj mjeri narušava kvalitetu života. Većina ljudi mokri četiri do šest puta dnevno, zavisno od količine tekućine koju unesu u organizam kao i količine i vrste tjelesnih aktivosti. Često mokrenje može biti posljedica uzimanja velike količine tekućine ali i infekcije mokraćnih puteva, nadraženosti zbog pijeska ili kamenca u mjehuru i bubrezima, povećane prostate, dijabetesa ili teskobe anksioznosti.

Određeni problemi s mokrenjem mogu biti posljedica trajnog poremećaja nervnog sustava, npr.

proteinurija i bol u zglobovima

Najčešće bolesti koje dovode bolesnika nefrologu Bolesti bubrega i mokraćnog sustava su najčešće upalne prirode izazvane bakterijama, virusima ili gljivicama upala mjehura — cistitis, imunološka i neimunološka upala bubrega — glomerulonefritis, pijelonefitis. Infekcije u mokraćnom sustavu se dijele na infekcije gornjih upale bubrega i mokraćovoda i donjih mokraćnih sustava mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi.

Najčešći put širenja infekcije i ulaska u mokraćni sustav je preko vanjskog otvora mokraćne cijevi kod muškaraca na vrhu penisa, a kod žena na otvoru mokraćne cijevi na mjestu gdje se kod žene otvara na stidnicu. Razvija se infekcija koja se širi uzlazno prema mjehuru, mokraćovodima i bubrezima.

proteinurija i bol u zglobovima

Drugi put širenja infekcije u mokraćni sustav je rjeđi, kroz krvotok, ravno u bubrege. Žene su sklonije infekcijama donjeg mokraćnog sustava zbog kratke mokraćne cijevi koja se nalazi u blizini završnog debelog crijeva gdje bakterije lakše ulaze u mokraćnu cijev i uzlazno se šire u mokraćni mjehur i dalje prema bubrezima, ukoliko se širenje ne spriječi terapijom. Kod oba spola upala mokraćne cijevi proteinurija i bol u zglobovima mjehura cistitis popraćena je žarenjem i pečenjem nakon mokrenja, postojanje čestog nagona na mokrenje s ponekad oskudnom količinom urina.

Sistemski lupus eritematodes

U svakom slučaju potrebno je javiti se liječniku koji će preporučiti obradu i dati upute, odnosno terapiju kako bi se spriječilo širenje upale u gornji dio mokraćnog sustava. Nefrolog se u proteinurija i bol u zglobovima praksi susreće i bolestima bubrega koje su posljedica metaboličkih poremećaja a manifestiraju se pojavom bubrežnog pijeska i kamenaca kao i pojavom stanja poznatijeg kao giht.

Giht je artritično stanje koje nastaje kada se kristali mokraćne kiseline nakupljaju u zglobovima. Najčešće pogađa veliki zglob nožnog palca, ali također može zahvatiti i druge zglobove, kao što su koljeno, gležanj, stopalo, ruka, ručni zglob i lakat. Giht prevladava kod muškaraca starijih od 40 godina i žena u menopauzi.

Epizoda obično traje oko 5 do 10 dana.

Nefrotski sindrom – uzroci, simptomi i liječenje

Dijagnoza proteinurija i bol u zglobovima se temelji na simptomima, krvnim testovima koji pokazuju visoke razine mokraćne kiseline te pronalasku kristala urata u zglobnoj bol točka joint. Kod kroničnog gihta, rendgenska snimka pokazuje oštećenje hrskavice i kostiju.

Trenutno ne postoji izlječenje za giht, ali kroz pravilnu prehranu, zdrav stil života i lijekove, simptome gihta možemo zaliječiti a daljnje epizode eliminirati.

Čest ultrazvučni nalaz prilikom rutinskih —sistematskih pregleda je cista bubrega. Kod većine pacijenata to je slučajni nalaz ultrazvučne pretrage abdomena i ne predstavlja nikakav klinički problem te zahtijeva proteinurija i bol u zglobovima redovite godišnje kontrole. Za razliku od obične ciste bubrega klinički problem zbog mogućih komplikacija predstavlja nasljedna bolest — policistični bubreg. Proteinurija i bol u zglobovima s policističnim bubrezima često se žale na bol u slabinama, osjećaj umora, malaksalosti i probleme s mokrenjem.

Lijek na žalost ne postoji, a liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma i sprečavanje nastanka ozbiljnih komplikacija bubrežna insuficijencija, hipertenzija, karcinom bubrega. Renalna bubrežna hipertenzija je vrsta sekundarne hipertenzije izazvana bolestima bubrega. Glavni uzrok je suženje stenoza arterije koja dovodi krv u bubreg renalna arterija. U mlađih osoba, posebno žena, ona je uzrokovana stanjenjem mišićne stijenke renalne arterije.

Kod starijih osoba suženje je uzrokovano aterosklerotskim plakom koji sužava lumen renalne arterije. Na renalnu hipertenziju obično sumnjamo kada je krvni tlak povišen u mlađih osoba ili se radi o novonastaloj hipertenziji kod starijih. Svrha dijagnostičkih pretraga je utvrditi da li postoji smanjeni protok kroz bubrege kao i da li će uklanjanje suženja angioplastika imati smisla.

Što je to? Perioidički sindrom povezan s kriopirinom engl. Cryopyrin-associated periodic syndrome, CPAS sastoji se od grupe rijetkih autoiinflamatornih bolesti koja uključuje Autoinfalmatorni sindrom obiteljske hladnoće engl. Ovi sindromi isprva su bili opisani kao različiti klinički entiteti usprkos nekim kliničkim sličnostima: bolesnici se često prezentiraju s preklapajućim simptomima uključujući temperature, promjene na koži koji izgledaju kao koprivnjače pseudo-urtike i zahvaćenost zglobova različita stupnja povezana s sistemskom upalom.

Ukoliko je bilo koji nalaz pretraga ultrazvuk, color doppler, pretrage krvi abnormalan ili liječnik sumnja na suženje renalne arterije, potrebno je napraviti renalnu angiografiju. Angiografija je zadnji test za stvarno vizualiziranje suženja renalne arterije. Nefroza je kliničko stanje bubrega koje karakterizira proteinurija povišena razina proteina u urinuhipoproteinemija snižena razina proteina u krvihipoalbuminemija snižena razina albumina u krviedemi i povišena razina kolesterola i triglicerida u krvi.

Bolest najčešće pogađa djecu i odrasle osobe od 18 do 30 godina života.

Oštećenja bubrežnih glomerula, koja dovode do nefroze, nastaju kao posljedica upala glomerula, intoksikacije određenim lijekovima, tumora ili povišenog tlaka u venama bubrega.

Također, uzrok nefrotskog sindroma mogu biti i neke druge bolesti, koje se razvijaju u organizmu čovjeka, kao što je dijabetes, reumatoidni artritis ili amiloidoza. Najčešći i najuočljiviji simptom nefrotskog sindroma je nenormalno nakupljanje tekućine — edemi. Oni se mogu pojaviti na gležnjevima, licu osobito vjeđamaali i na bilo kom drugom mjestu na tijelu.

  1. Sindromi multiple endokrine neoplazije Amiloidoza Skupina raznorodnih stanja kojima je svojstveno vanstanično nakupljanje netopivih bjelančevina.
  2. Nefrotski sindrom – uzroci, simptomi i liječenje | Kreni zdravo!
  3. Bol u ramenima i metode liječenja
  4. Periodički sindrom povezan s kriopirinom (engl. cryopyrin-associated periodic syndrome, CAPS)
  5. Bol u grudima - Wikipedia

Edemi izgledaju naduto, a koža je napeta, sjajna i svijetle boje. Edemi su mekani i ako se pritisne prstom na edem, ostaju karakteristični otisci.

Pored edema simptomi bolesti su glavobolja, astenija i apatija, a samo u težim oblicima bolesti mogući su i simptomi kao što je vrućica, povraćanje i jaki abdominalni bolovi. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike pacijenta i detaljnih laboratorijskih pretraga krvi i urina. Liječenje ovisi o uzroku oboljenja i obliku nefroze, ali se u svakom slučaju preporučuje dijetetsko-higijenski režim, uz obveznu redukciju unosa soli u organizam.

U slučaju potrebe za povećanjem volumena mokraće pacijentima se propisuju diuretici, a od ostalih lijekova najčešće se koriste kortikosteroidi pod strogim nadzorom liječnika specijaliste. Kronična bubrežna insuficijencija je zadnji stadij bubrežnih bolesti kada dolazi do nepovratnog oštećenja bubrežnog tkiva nefrona što uzrokuje kroničnu nesposobnost uklanjanja otpadnih tvari bubrežnim putem.

Do kronične bubrežne insuficiijencije najčešće dovode: učestale imunološke i neimunološke upale bubrega glomerulonefritisi, pijelonefritistrovanja živom, kronične infekcije urotrakta, urođene anomalije bubrega, itd.

Početak kronične bubrežne insuficijencije je najčešće neprimjetan. S trećinom funkcionalnog bubrežnog tkiva obrađuje se normalna količina tvari. Na taj način pacijent najčešće ne osjeća nikakve simptome bolesti. Tek laboratorijske pretrage mogu pokazati snižavanje glomerularne filtracije i defektnu sposobnost koncentracije te često bjelančevine ili krv u urinu.

proteinurija i bol u zglobovima

Količina urina je ponekad sve veća, te pacijent mora češće mokriti, a ponekad postupno sve manje mokri uz pojavu otoka edemi. Kako bolest progresivno napreduje, dolazi do uremičke faze u kojoj dolazi do niza hematokemijskih promjena.

Naglašen je porast ureje, kreatinina i mokraćne kiseline, te često dolazi do anemije.

Pregled Nefrologa

Ukupni proteini, kalcij i natrij su često sniženi, dok su kalij i fosfor ponekad povišeni. Slika elektrolita je poremećena.

Važno je na vrijeme otkriti i eventualno spriječiti moguće komplikacije bolesti kao i nuspojave imunosupresivnih i imunomodulatornih lijekova koji se primjenjuju u liječenju nefrotskog sindroma. Liječnici primarne zdravstve zaštite prvi su kontakt s bolesnikom i stoga je bitno da su upoznati sa značajkama bolesti, suvremenim terapijskim protokolima, načinima praćenja djece koja boluju od nefrotskog sindroma i nuspojavama lijekova. Također je bitno znati koja cjepiva se preporučaju u tih bolesnika i zašto, kako se pristupa kod akutnih infektivnih bolesti koje su najčešći uzrok relapsa te kako pravovremeno otkriti relaps i postaviti indikaciju za upućivanje djeteta u bolnicu. Nefrotski sindrom NS je bolest glomerula koju karakteriziraju masivna proteinurija, hipoalbuminemija, edemi i hiperlipidemija. Edemi nastaju zbog hipoalbuminemije posljedično masivnoj proteinuriji.

Zbog anemije pacijent osjeća jaku opću slabost, te se lako zamara. Pacijent je blijed, proteinurija i bol u zglobovima osjeća mučninu, slab apetit, te uporno štucanje, ponekad i povrati.

Amiloidoza

Često je pacijent i deprimiran, anksiozan ili iritabilan. Većina tih simptoma nestaje kada pacijent počne sa terapijom — dijalizom peritonejska dijaliza ili hemodijaliza koja se mora obavljati redovito i konstantno do uspješne transplantacije bubrega a ukoliko nema medicinskih kontraindikacija za opću anesteziju ili transplantaciju bubrega.

Ukoliko ima kontraindikacija za transplantaciju bubrega bolesniku ostaje na kroničnom programu dijalize trajno, što može trajati i nekoliko desetaka godina.

proteinurija i bol u zglobovima

Indikacije za uključenje u kronični program dijalize su: hiperkalijemija, hiperhidracija, azotemija i acidoza, ukoliko se ne daju konzervativnim metodama korigirati. Da bi se izbjeglo liječenje dijalizom, naročito u djece može se učiniti i preemptivna transplantacija bubrega, najčešće od živog donora. Karcinom organa mokraćnog sustava možemo na vrijeme otkriti redovitim ultrazvučnim pregledima, kao i posjetu liječniku u slučaju bolova u slabinama, trbuhu i donjem dijelu kralježnice, učestalog mokrenja, a posebno pojave krvi u moraći, tamnije boje urina ili bilo kakvih smetnji kod mokrenja.

Iako se pretežno javlja se kod osoba srednje životne dobi godina postoji i veći broj slučajeva kod osoba starije životne dobi. Rak mokraćnog mjehura je tri puta češći kod muškaraca nego kod žena. Dijagnoza se postavlja temeljem anamneze, kliničke slike, ultrazvuka, pregleda rektuma i vagine i laboratorijskih proteinurija i bol u zglobovima, a potvrđuje se na temelju urografije, citoskopije, angiografije zdjelice, limfografije i CT-a.

  • Šta je bol u grudima?
  • Mada bar 4 kriterija nisu uvijek neophodna za dijagnozu SLE, popis je koristan za uvid u simptomatologiju.
  • Liječenje artroze simptoma ramenog zgloba i liječenje

Najčešći karcinom bubrega je adenokarcinom i češći je kod muškaraca nego kod žena, a najčešće se primjećuje kod muškaraca starijih od 50 godina. Točan uzrok artroza simptoma zgloba koljena i lijek mast bolesti nije poznat, ali poznati su neki faktori rizika, a to su: pušenje, pretilost, zlouporaba analgetika i nasljedni faktor.

Također, bubrežne ciste kod pacijenata koji su na dijalizi mogu postati maligne.

proteinurija i bol u zglobovima

Kod pacijenata može biti prisutna i vrućica, mršavljenje, anemija, umor, iscrpljenost, opća slabost i primjetna karakteristična palpabilna masa u području abdomena. Pretragama se utvrđuje i povećana razina kalcija i eritrocita, povišen krvni tlak, Cushingov sindrom i izlučivanje mlijeka iz dojki, a nalazi jetrenih enzima su često poremećeni.

Veliki problem kod karcinoma bubrega je što kod određenog broja pacijenata nema simptoma bolesti, ni bolova, sve dok bolest ne uznapreduje. Vrlo je važno redovito obavljati sistematske preglede kako bi se mnoge bolesti a naročiti nefrološke otkrile u što ranijoj fazi, a što doprinosi boljim rezultatima liječenja, nerijetko i potpunom izlječenju.

Snježana Glavaš-Boras internist i nefrolog.

Vidi